Poruka u mramorje prispjelom
|
Tek što si pošao izgubio si se vec na tom kratkom putu
traganja Kroz drevna granja i davne paprati i prti Uz neka laka i plitka vaganja O prošloj slavi i stravi No cim odmace pun sebe i o sebi Jer snebi se prestrašen od jednog smrtnog brijega Ti opet nevoljan stize na drugi brijeg neumitne smrti Mada od te teške misli kako su Kroz mecave crnog snijega Umirali ili svisli Prezadovoljan sobom I bjeza ti I stalno Bijega Zalutalom medju upitnicima ovih biljega Sada ti koljeno drhti i lede ti se prsti Jer Povratka više nema I dalje ceš tako beznadno ici I stici od bola do bola što se za te sprema Kao nagrada za saznanje o spasenju i propasti Od krika do krika koji se penje sa visa ka visu I ici ceš tako i neceš da se vratiš dok ne shvatiš Da svi glasovi ne bjehu u ovome davorju Da svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju Ostaceš klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorju Sve dok ne shvatiš da mrtvaci mnogi sahranjeni još nisu Sve dokle ne shvatiš da i mrtvaci u smrti od davnina nejednaki su |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |