U gladnoj noći
|
(S jezika jednog siromašnog đaka-pjesnika)
Za svojim stolom, evo, ja sjedim - kostur gô,
Snagu mi i zdravlje ispi študentska glad i bô. Preda mnom prašna knjiga ko gladna avet zja I u nju poput teleta besvjesno buljim ja. U vatri mozak mi gori, a mora stišće mi duh, Gle, k'o u magli vidim sad mjesto knjige - kruh! Ah, ja sam gladan, gladan!... a sit je gospodski pas, Crijeva mi zuče i buče ko dobro varjantan bas. Kroz prozor na me viri garave noći pram, I s njim se prepliće tiho drhtave svijeće plam, To gori na mom stolu ko zadnji mrtvački dah, Šarajuć po zidu svuda tamne konture i strah. Ja sjedim sam u sobi. Daleko od doma mog Ljudi su prezreli mene i zaboravio me - Bog. Tri dana krušne mrve nijesam okusio ja. U mome želucu evo tek pusta praznina zja, K'o ponor, gdje se ruše pjesnički snovi mi svi, O zašto, zlobno nebo, u svijet me baci ti!? Ja bijah nekad sretan, jerbo sam bio sit; Od sreće i zadovoljstva nebu sam htio vit'. I birat sunčane trake i srkat mjesečev sjaj I na svijet kroz zoru gledati kao na čaroban raj. Moj život tad je tek'o k'o potok bistar i tih, Moj život tad je bio - rumeni mirisni stih. Ali to je bilo i prošlo, k'o vjetra što mine dah: Sve moje pjesničke sanje padoše u kal i prah, U svojoj ciničkoj šali Fatum je htio klet, Da sretni sanjar pođe u neznani daleki svijet. Da traži okrepe umu, trošeći krv i znoj - Oh, majko, mila majko, bijedan je život moj! A svijet je ovaj, majko, bez srca, slijep i gluh, Kad bratska očajno usna moli pomoć i kruh. Gle, s vjetrom ne mogu živjeti, jer i ja božiji sam rob U srcu sopstvenom evo glad mi iskapa grob, U njem mi počinje pjesma da mrtvim sankom spi - O zašto, majko, zašto život mi dade ti!? |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |