Randezvouz
|
Gle, poput svilnih golubijih krila
Pala je noćca plavetna i meka; Oj dođi, dođi - Vesno moja mila, U cvijetnom parku tvoj te dragi čeka! Na klupi sam sâm, nikog više nema. Viš mene lišće baldahin je splelo - A mirisima svježih hrizantema Lahorak diše i gladi mi čelo. Ah! Dođi k meni čarobna i snena, Nek ti je halja prozirna i bijela; Raščešljaj kose niz obla ramena, Ko niz klas jedri kad vlat klone zrela. Oj dođi tiho poput muze moje! Nek su ti bose bijele pune none; Donesi meni rujne usne svoje I bajne grudi - Izmirske citrone, Za kojim vazda griješni pjesnik žeđa, Mahmuran s žudnje i ognjene strasti, Da žarkom usnom, sklopljenih vjeđa S njih pije otrov i edenske slasti. Oj dođi da uz milje tvoga tijela Od silne vatre gorim poput svijeće, Nek prsa drhšću s uzdaha mi vrela Ko listak, kad ga krilo vjetra kreće. Ah! Dođi, ma i duša mi se muti, Dok ti klonem na ljiljanske grudi - Ja sav ću grijeh na se nametnuti, Tek noćas, Vesno, ti uza me budi! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |