Oj šumice mila
|
Kad proljetna noćca diže svoje mreže tavne,
A sunašce blagorodno ljubit narav stane; Kad rosica kao biser popada po travi, A slavujak milom pjesmom bijeli danak slavi, Onda moje srce mlado tebi širi krila, Sa slavujem da popjeva, oj šumice mila! Kad na zrenik sunce stupa, zrak kad trepti vreli A u hladu jaganjci se odmaraju bijeli; Kad pjesmicu kraj njih pjeva pastirica mala, A vjetrić joj kosu njiše poput zlatnih vala, Onda moje srce mlado tebi širi krila, S potočićem da popjeva, oj šumice mila! Kad sparina vrelog dana tiho iščezava, A sunašce oči sklapa, da noćcu prospava; Kad se s neba blaga večer ko djevojče smije, A potočić slatke sanje u kajdice vije, Onda moje srce mlado tebi širi krila, S potočićem da popjeva, oj šumice mila! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |