Nox
|
A.... Topićevoj
Po ulicama zaspaloga grada
Svilenim krokom povlače se sjene, Krvavi plamen s lampiona pada U mrak ko uzdah zaljubljene žene - Po ulicama zaspaloga grada. U nijemom zvuku zamišljene noći Svetog se bola veličanstvo širi - Zv'jezdice plaču u plavoj samoći I njina suza kao tamjan miri U nijemom zvuku zamišljene noći... Ah! šta to šumi sa dalekih sfera? Da l' oblakovi pahuljasti plove, Vrh uzdrhtalih skrovitih jezera, Prosipljuć bijele i pamučne snove? Šta li to šumi sa dalekih sfera?... Il naga Venus tajnu čežnju zbori? Il sa cimbala anđeoskih zvuci Šapuću ljubav? Il kevser žubori? Il Luna maše s lepezom u ruci? Il naga Venus tajnu čežnju zbori? Trenuci to su ekstaze i raja, Časovi sveti, kad pjesničke grudi Slatko se šire s mekih osjećaja, Što no ih Sevdah cjelovima budi - Trenuci to su ekstaze i raja. O noći, ženo neznanih daljina, Kojoj u oku dršću priče sjajne! Tvojega duha i tamnih dubina Meni su mile, tako mile tajne - O noći, ženo neznanih daljina! Po odajama samotnog života Etirna sad mi tvoja noga stupa; Pod njenom stopom svud cvjeta ljepota - I sve u tvome mlijeku mi se kupa Po odajama samotnog života. Moj duh sa tvojim duhom se cjeliva, Na tvojoj usni moja pjesma spava I sva mi tuga u tvoj mrak se sliva - O noći, ženo spokojna i plava. Pjesnik te evo grli i cjeliva! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |