Moja ljubav
|
Atifi
Moja je ljubav lađa, bolesna i zapuštena,
Viš nje leprša jedro: mirisni rupčić mali, Što nekoć mi ga dala jedna koketna žena. Morem se života moga baršunasti nabiru vali I trošna lađica naglo po njinu obzorju plovi, Dalekom obzorju, gdje se neznani skrivaju žali. Sve moje želje i nade, sve moje čežnje i snovi Na toj se lađici voze, a Pjesma krmom im ravna I tiho kroz vjeđe guste pogledom vizije lovi. A tamo s horizontom ponoć se cjeliva tavna, Prosipljuć mrko cv'jeće s usana svojih boni', Cv'jeće, što tajnom ambrom diše ko priča davna. I vjetrić viš mora pirka i lađu bolesnu goni Sve dalje... dalje... dalje: a zapjenjeni vali Pjevaju pjesmu suza, što čeznuć Venus ih roni. - Ja znam, o lijepa ženo, da ovog mora žali, Skrivaju grebenje oštro, pa o njeg jedne će noći Trošna se razbiti lađa: - a jedro, tvoj rupčić mali Što dršće ko krilo ptice, kad s rana krv joj se toči, Divlja će rastrgat bura i krpe njegove tada Po tom će moru pasti... Ah, tad će zaklopit oči I moja ljiljanska pjesma, i čežnja i mir i nada! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |