Moja ispovijest
|
Kako je gadno ulizica biti
I drugom smradne cjelivati stope! Kako je gadno, proseć suze liti, Da tuđi skutovi u njima se tope - Kako je gadno ulizica biti!... Kako je nisko nemat' samosvijesti I u svom srcu ponosa i žara, Pa tuđim znojem kruh natopljen jesti Kraj snažnih ruku i umnoga dara - Kako je nisko nemat' samosvijesti!... Ja mrzim one, što pred drugim puze I mrzim liske, što ništa ne rade I svakog, ko se okiva u uze Od predrasuda i ko laskat znade I sve alčake, što pred drugim puze. I nikad nikom "Pardon" neću reći, Jer svojim carstvom svojevoljno vladam; Ja sam otvaram vrata svojoj sreći, Pa kad uživam, ili kada stradam, Ja opet nikom "Pardon" neću reći. Ta za me pero i budak je isto, Žulj i znoj meni koru hljeba sladi; Tek nek je čelo otvoreno, čisto I nek se svjesno i pošteno radi, Pa za me pero i budak je isto. Ja samo slavim samosvijest i snagu Gigantske volje, što brdine ruši; Vjerujem u se. A slobodu dragu Nosim ko svetost u srcu i duši - I slavim samo samosvijest i snagu... Razume ljudski, ti si boštvo moje, Pred kojim klečim i molitvu zborim. Ja tebi palim tamjan krvi svoje I tebi samo pred mihrabom dvorim, Razume ljudski, ti si boštvo moje!... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |