Kur'an
|
Nebeska knjigo, štono plamen vjere
U mom se srcu s tvojih riječi budi; Po tvome vrtu misao mi bludi I cvijeće pjesme ponajljepše bere. Zemlja i more i svemirske sfere O vječnoj tajni šapću ti kroz grudi: Sreće i spasa dan cvijetni rudi, Kud svjetlo tvojih istina se stere. Pred veličanstvom tvojim evo sada Griješni pjesnik u zanosu pada I usnom mašte ljubi usta sveta, Sa kojih med je tvojih riječi tek'o. O vječno slovo, Bog je tebe rek'o, Da budeš luča vasionog svijeta. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |