Jednoj bogatašici
|
Ne gledaj me ljepote ti tvoje!
Jer Tvoj pogled mir mi samo muti. Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta Mom sevdahu zagrađeni puti.. Ti si kćerka bogatstva i sreće, Odrasla si u zlatu i svili, Tvojom dušom nikad se nijesu Oblakovi teške tuge vili. Tvoj je život k'o jezerce mirno, Po kom vazda zlatna radost pliva; Ne poznaješ uzdaha i suze, Što je svijet u svom krilu skriva. A ja pjesnik gola sam sirota, Za me radost tek je pusta bajka, U kolibi pod čađavim krovom Rodila me siromašna majka. Od djetinjstva udes me je vitl'o Kroz sve m'jene patničkog života, Baš k'o vihor na pomamnom krilu, Slabu slamku kad vitla i mota. Vidiš evo ovu tamnu mrežu Krupnih bora povrh moga čela, Ta nju mi je hrapavijem perjem Gorka zbilja, gorka tuga splela. Pa ta tuga zar da i Tvoj život, Tvoju sreću tako bistru muti? - Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta Mom sevdahu zagrađeni puti! Ah! ja nemam nigdje ništa svoga, U sv'jetu sam kao gola grana; Sve mi blago - uzdasi i suze, A tuga mi - svagdanja je hrana! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |