Ja nijesam sanjar...
|
Ja nijesam sanjar, što u tihoj noći
Po moru blijede mjesečine pliva, Hreleći carstvu svjetlosti i moći, Na svilenom mehkom oblačju da sniva Ružične sanke pramaljetne sreće, Kad slavuj pjeva i kad cvate cvijeće. Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku Što zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane. O davno, davno otrova mi grudi Cinička zbilja zemaljskog života, Davno me udes rastavio hudi Od mojih milih; ah, ja sam sirota! Gle, moje lice - to je mrtva knjiga, A slova su joj - nevolja i briga! Ništa mi babo ostavio nije, U hladu da mi medom život sladi; Tužni se pjesnik sam na sebi grije I poput mrava radi, radi, radi, Trošeći krvcu - snagu svoga duha, Da steče samo tvrdu koru kruha. Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku Što zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na ledenom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |