Gle, snijeg pada
|
Gle, snijeg pada iz mutne visine
I stere zemljom svoje b'jelo platno, A za oblačjem u moru od suza Sunašce se je topilo zlatno Ah! Mrka zima na olovnom krilu Bez svijesti širom vasionom brodi; I ledenim njenim opurena dahom Priroda dršće ko šiblja na vodi. Al ja ne dršćem; u grudima mojim Imade jošte topline i žara, To tvoje oko, tvoje žarko oko Još bajne pjesme u mom srcu stvara. I ja vjerujem, da mi smrt ne može Uništit mojih zlaćanijeh snova: Čista se ljubav ugasiti neće Ni pod koprenom vječitih snjegova! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |